Šta se dešavalo u posljednje vrijeme?

Jedino što je kod mene na blogu konstantno jeste moja nekonzistencija sa pisanjem postova, tako da nema više nikakve osnove da se izvinjavam ili to pokušavam objasniti jer blog ne smatram obavezom, već ću danas pokušati napisati u crticama nešto o tome što smatram da bi bilo korisno biti na blogu prije nastavim pisati kozmetički vezane postove.

Iako ne hronološki najprvo o čemu sam razmišljala slijedeći moju malu pauzu sa pisanjem, istakla bih katastrofalne poplave u BiH i u regiji. Vjerujem da i već ptice na grani znaju za to jer je medijski prostor time bio preplavljen, što nikako ne iznosim kao negativnu stvar, već sasvim suprotno, za pohvalu je vidjeti u medijima ono što zaista zaslužuje svoje mjesto među njima.  Lično nisam željela da na stranici bloga stalno objavljujem apele za pomoć jer postoje druga mjesta i drugi načini za to i smatram da će stvarna pomoć u ovakvoj situaciji biti mnogo korisnija od sjedenja za kompjuterom i apelovanja na istu. Također je bilo polemike oko toga da li pisati ili ne u ovakvoj situaciji i mislim da nepisanjem nećemo ništa postići jer znam, ne mislim, da će se nažalost medijska pažnja vrlo brzo preusmjeriti sa poplava na nešto deseto, a ugroženi će opet biti u teškoj situaciji i da bi se više rada trebalouložiti održavanju pažnje javnosti prema ulozi koju mogu imati u pomaganju ugroženima dok se problem u kojem se nalaze u potpunosti ne riješi umjesto očekivati da će od dugoročnog utjecaja biti samo medijski prostor ovih dana. Život se nastavlja i ukoliko već danas imam dva sata vremena ili više slobodna za provesti vrijeme na Internetu, bolje ih je posvetiti nečemu što će mi biti ugodno i što će biti zabavnog ili bar informacionog karaktera i za mene i za nekoga drugog umjesto ne radeći ništa konkretno i očekivajući rezultate.

Ono što sam spominjala na Facebook stranici, a tek sam sad postala svjesna da nisam pomenula na blogu jeste projekat naziva "Našminkaj mi dan" organizovan od strane beauty blogerica iz cijele BiH i podržan od strane Avona, udruženja "Srce za djecu koja boluju od raka" i British Councila. Na stranu sva muka oko organizacije eventa koju su podnijeli drugi :), meni je najbolje od svega bilo upoznati neke osobe koje su do tada bile tek slika ili riječi na ekranu, na dan zaboraviti na ostale brige i obaveze i jednostavno se veseliti i družiti. Vjerujem da ste kod već i više nego dovoljno osoba sa fotografija u nastavku imale priliku pročitati šta smo radile, tako da neću puno o tome.

Ja i druga imenjakinja :)

Saša koju je šminkala Sanja i Belma sa mojom šminkom :)

U budućnosti se nadam što više evenata ovakvog ili drukčijeg karaktera jer ne možete ni zamisliti koliko, barem u mojim očima, brend dobije na kvaliteti i mojoj pažnji kad imam prilike isprobati proizvode uživo, kad je tu neko ko je zaista informiram o proizvodima i upotrebi istih, a ne kad recimo brendovi promociju tako zamisle, a izvode je tako da postave promotorke koje se bore za promociju svoga štanda i recitiranju što više napamet naučenih promo tekstova.


Počela sam da šminkam. Znam da će već biti osuda i raznoraznih komentara da danas taj posao radi svako, no ne očekujem da se jednog dana probudim, upišem kurs u trajanju od nekoliko dana i automatski postanem profesionalac bez ikakve prakse. Ukoliko se pitate otkud odjednom ta ideja, budući da, suprotno mišljenju većine, uslov za pisanje beauty bloga nipošto ne moraju biti makeup vještine niti bavljenje poslom vezanim za kozmetikul, jednostavno sam uvidjela da mi nije dovoljno trackati svoje lice svaki dan istim proizvodima, istraživati drogeriju ili tražiti nove proizvode za isprobavanje i recenziju, već sam postajala sve više i više zainteresovana za različite načine i stilove šminkanja različitih lica, kreiranje lookova od čega sam se podosta udaljila od kako sam na početku sticanja iskustva i znanja o šminkanju savladala neke osnove i proučavanja tržišta šminkera na našim prostorima.
Trenutno radim sa drogerijskom kozmetikom i usput gradim kit prema wishlisti koju možete vidjeti na Pinterestu, što ne smatram nedostatkom, već prednošću nad šminkerima koji masovno koriste "profesionalnu" kozmetiku sumnjivog porijekla i pakiranja kakvo si Chanel i MAC nikad ne bi dopustili. Nažalost, kako sam u prethodnom pasusu navela, kako sam krenula po društvenim mrežama istraživati šta se nudi od šminkera na našim prostorima, pogotovo u BiH, ostala sam zaprepašćena naglim rastom samoprozvanih šminkera, ili još gore, šminkera sa certifikatima koji misle da taj isti papir porijekla nekoga ko na Facebooku privlači lajkove isključivo tuđim radovima uistinu vrijedi više nego vještina blendanja ili prepoznavanja prave nijanse pudera koja ne čini da lice izgleda kao da je pretrpjelo pad u kantu Nutelle.

Ne znam koliko bi bilo primjereno da napišem post na temu svih stvari koje mi smetaju kod takvih osoba koje nisu samo virtualne figure već i u stvarnom životu na tržištu itekako imaju posla, jer zaista ne želim da pljujem po ičijem poslu i osjećam se neugodno, no s druge strane je to ipak moje lično mišljenje koje ne mora niko dijeliti... Voljela bih da čujem vaše mišljenje o tome.

I dva skorija rada, tj. probna šminkanja.

I šlag na kraju...

Znam da ćete reći da mi je ovo vjerovatno bilo najbolje i najljepše razdoblje života, da ću tek kasnije uvidjeti da je to tako, te da već ima onih kojima će te 4 godine nedostajati, ali ja ću po svom pa kako god da bilo i reći da slobodno dišem, da sam bila jedna od boljih učenika ali sam svim srcem mrzila školu, učenje, predmete i općenito cijeli obrazovni sistem. Enough said.