Šta se dešavalo u posljednje vrijeme? - 2. dio

Od mene ste već navikli na pauze u blogovanju, opravdane i neopravdane, no ovaj nešto kraći (kako kome, za mene uobičajen) period nepisanja i neaktivnosti je na mene podosta uticao kao na osobu u beauty i blogerskoj sferi... Osjećam se dužnom napisati vam bar pokoju riječ kako bih vas apdejtala o relevantnim razlozima zašto sam bila odsutna jer ću vjerovatno neke od njih pominjati u narednim postovima, a i jer mislim da bi bilo lijepo ponekad napisati koju o privatnim stvarima pokraj suhoparnih recenzija i postova o kupovini kojih je kod mene bilo podosta u proteklih godinu dana.

Fakultet je jedna od stvari koja me usporila u blogovanju... Dakako ne jedina, a moram reći niti blizu obavezi koju je za mene predstavljala srednja škola, što me iznenadilo. Za neobaviještene, upisala sam PMF u Sarajevu, smjer Genetika u okviru Biologije i iako važi za ne baš lak faks (neka skala se mora napraviti, iako sam ja vječiti protivnik iste i smatram da je nečiji afinitet prema određenom polju i programu od presudne važnosti), uspjela sam ga koliko-toliko dobro izbalansirati sa ostalim misaonim i praktičnim"projektima". Koliko god se na prvi pogled čini da me ta obaveza usporila, tek sam tu stekla dojam šta znači posvetiti se određenoj oblasti (naučnoj ili bilo kakvoj drugoj), koliko je vještina i način konceptualiziranja pojedinca bitan, a da ne pričam o tome kakva nas vrlo moguća situacija čeka nakon završetka studija ako se ne potrudimo, ne zapnemo i jednostavno svu tuđu kritiku (ne hejt, već kritiku, prije koji dan čitam post na tu temu kod jedne blogerke) pretvorimo u samokritiku. Dakle, susreti sa stručnim i manje stručnim osobama, stručnim i manje stručnim edukatorima, različitim tipovima ličnosti istih, kao i sa neizbježnim navikavanjem na novi raspored obaveznih prisustva zajedno sa za mene sasvim novim načinom učenja i balansiranjem istog sa više slobodnog vremena.

Zašto vam ovo govorim? Zato što sam skoro pa paralelno sa fakultetom počela malo više razvijati šminkanje kao samozaposlenje... O tome sam pisala u prvom postu ovakvog tipa i moram reći da sam u ljetnim  mjesecima u kojima sam pauzirala između srednje škole i faksa imala sasvim zadovoljavajući broj klijenata ako se uzme u obzir (ne)iskustvo, nedovoljan broj kontakata i činjenica sa kojom sam morala da se pomirim, a to je da postoji itekakva razlika između freelance i salonskog rada. Ipak, negdje pred sam kraj prošle godine i početkom tekuće, tek sam počela zarađivati džeparac u pravom smislu riječi, dakle da imam dovoljno za izlaske, obroke vani, kartu za prijevoz, odjeću i sve ostale sitnice zajedno sa kontinuiranom kupovinom kozmetike za kit na koju je prije odlazilo, slobodno mogu reći, 100 % zarade (i nije mi žao). Koliko god na to uticale preporuke i razvoj već spomenutog broja kontakata koje prije nisam imala, vjerujem da je i razvoj vještine imao i još uvijek ima veliku ulogu. Još uvijek smatram da stojim čvrsto na zemlji s obje noge te da u BiH ima dosta jednako dobrih i mnogo boljih šminkera, makeup dizajnera i makeup entuzijasta, no da su lično na mene veliki utjecaj imali promjena načina učenja i konceptualiziranje popraćena istim na faksu, te osvještenje što se tiče industrije, načina rada i pronalaženja poslova - upravo ono što vas u ovoj našoj za šminkere jadnoj maloj i bijednoj zemlji niko neće naučiti ni u jednoj školi niti ni na jednom kursu.

Opet se nadovezujem, ovaj put na relaciji šminkerska industrija -  blogosfera. Nakon što sam nakon koji mjesec otvorila nekoliko recenzija, doživjela sam veliki šok jer mi je prva pomisao bila - koja je svrha ovoga? Koja je svrha pokupovati 10 proizvoda, poslikati ih iz svih uglova, na svakom osvjetljenju, isprobati ih, 2 nastaviti koristiti, ostalih 8 spakovati u neku ladicu sa ostalim proivzdoima koje svjetlo dana neće vidjeti narednih godinu dana, zatim za koju sedmicu ili čak i prije kupiti novu turu od 10 proizvoda i isto to uraditi, a iz razloga od kojih su top  2 "zato što to treba nekome, pa će post privući pažnju i samim time povećati broj pregleda, komentara, donijeti mi lično zadovoljstvo time" i "jer svako to sad kupuje i recenzira, pa moram i ja"? Pazite, top 2, ono što sam zaključila "vraćajući film" na dane kada sam pratila blogove koji su to radili i ja radila to isto. Svakako da sam jednim dijelom pisala blog iz ličnog zadovojstva, kako sam i navodila nekoliko puta u različitim navratima nakon što sam pokušavala udaljiti se iz neugodnih dešavanja na bh. blog sceni (pogotovo beauty krugu), te pisati onda kada želim i o čemu želim, no neizbježno je nesvjesno podleći određenom obrascu. Neki dan sam pregledavala Bloglovin na aplikaciji na mobitelu i prije nego sam se ulogovala u svoj račun, među prijedlozima popularnih postova sam ugledala naslov "150 ideja za post kada nemate ispiracije". Onda sam na toj listi ugledala 99 % svih naslova svih postova na svim blogovima, svih videa svih YT beauty kanala/vlogova. Zatim sam shvatila da je neizbježno podleći obrascu pisanja jer se taj obrazac proteže u tako visokom procentu. Ako neko napiše recenziju prosječno, neko drugi odlično, neko treći loše, na nekom mjestu se potegne rasprava o tome kakve recenzije čitatelji vole čitati najviše, dobije se neki najučestaliji odgovor u određenom uzorku i sasvim je prirodno početi nastojati pisati recenzije na takav način. Neki tag je popularan u određenom periodu, pola njih će ga napisati ne jer je zanimljiv i podsjeća ih na birvaktile spomenare, već zato jer nemaju pisati o čemu drugom. Ne želim ovdje biti neko ko će se pokakiti po zahtjevnom radu većine blogera, jer blog jeste rad i ulaganje, a s druge strane okrenuti lice onome što sam i ja radila dugo vremena i što ću vjerovatno nastaviti raditi, već osjećam neophodnim shvatiti da je pisanje bloga jednim dijelom rezultat pritiska od strane blogosfere. Pritiska napisati određen broj postova u određenom vremenskom periodu, napisati ih na određen i dokazano uspješan način, proizvode poslikati na apsolutno najbolji mogući način na koji se svjetlost i fotoaparat mogu manipulirati, imati određen broj pregleda, proizvode dobijene od PR-a napisati u odrđenom roku a pokušati biti maksimalno objektivan prema čitateljima, pratiti i komentarisati kolege blogere i ne zanemariti nikoga... Zbog toga onaj šok s početka ovog dijela, jer sam se od svega toga udaljila posljednjih mjeseci (što nije baš kratak period) primarno iz razloga jer sam izvore savjeta i preporuka proizvoda tražila po grupama profesionalnih šminkera i toliko mi je bilo čudno i pomalo strašno vratiti se tome, dok nisam shvatila da sam si u pokušaju da napravim uspješan blog, unazadila sebe kao blogera i ljubitelja beauty scene. Čekajući osvjetljenje da napravim fotke i gledajući ruž kako bih ga poslikala takvog neisprobanog  sama sam sebe dovela do toga da post odložim i po nekoliko mjeseci, a ruž ostane neisproban i kao takav postane samo  mehanički pisala, koncizna recenzija, dok će mi pisanje kraće recenzije u FB grupici blogera, gdje će je samo oni pročitati, puno lakše i zabavnije ići, a ja ću se osjećati zadovoljno jer sam je napisala kako sam željela ne opterećuju ći je koje parametre uspješne recenzije ću zadovoljiti. Da povežem sa šminkanjem - istom sam podlegla gledajući koliko ću lajkova imati na stranici, koliko mušterija ću imati u sedmici, mjesecu i koliko bolje ili lošije šminkam u usporedbi s drugima, dok se toga nisam otarasila isto kao i problema, svađa i sukoba u blogosferi. Prodisala sam, što bi se reklo :)

Što se šminkanja tiče, zasad posao ide solidno, a iako sam obećala ne kupovati ništa cijelu zimu, kupovina ide punim jekom :D Apdejtovaću vas i s time, vjerovatno najveći i najobimniji New In post na blogu. Radila sam kratko vrijeme na TVu, neću reći na kojem jer je moje iskustvo organizacije i poslovnih odnosa itekako negativno i priziva friško negativne utiske, samo ću reći da mi je drago što sam ikroz to prošla jer sam stekla dojam u kakvom položaju je šminkerska industrija u BiH, šta znači raditi na takvoj poziciji i kako izbalansirati skoro pa svakodnevni višesatni part-time posao sa ispitnim rokom. Zaista uživam šminkajući trenutno jer mi se sve više i više cura prepušta u ruke s povjerenjem, bez prekidanja procesa i zamjerki koje prekidaju prethodno dogovoren i razrađen kreativni proces, bez negodovanja oko cijene i šminke koju koristim u kitu, a koja bi trebala primarno meni olakšati posao. Primjetila sam da maltene živim od subote do subote, kada ću sjediti (ali češće stajati :D) 45 minuta do sat i po i šarati po nečijem licu :) Uživam čitati i učiti o različitim stilovima šminkanja, razvoju trendova i koncepta šminke i ljudskog lica, stvaranju karaktera... I nadam se jednog dana biti u prilici da je to ono što učim, da mi je to svakodnevni ili barem sedmični zadatak i obaveza, barem na period od nekoliko mjeseci.

Još jedna obavijest koja se tiče šminkerskog posla jeste da ću najvjerovatnije u ljetnim mjesecima "skoknuti" u grad kolegica sa Unlimited Beauty i Lipstick Attack u suradnji sa Nikolinom - dok se više o tome ne bude znalo, neka ostane nedorečeno :) Također, pomalo gradim portfolio, pa ga namjeravam i ovdje objaviti jer smatram da nema smisla da taj dio mojeg života ostane nepovezan sa blogom.

Poprilično sam sigurna da je to sve što sam vam željela ispričati, da sa skinula teret s leđa i da će to rezultirati ne češćim, već boljim pisanjem :)